Danas društvo DVD Trešnjevka danas broji 185 članova od čega je 27 operativnih članova Društva.
Predsjednik-Branko Markoč
Zapovjednik-Boris Korkut
Tajnica-Sabina Kucelj
Po stručnoj osposobljenosti članova struktura je slijedeća:
- 2 viša časnika I.klase
- 2 časnika I. klase
- 3 časnika
- 9 dočasnika I. klase
- 1 dočasnik
- 15 vatrogasaca I.klase
- 7 vatrogasaca
- 18 članova bez ispita
Od 27 operativna člana njih su 7 profesionalni vatrogasci od kojih 1 radi u Javnoj vatrogasnoj postaji Grada Zagreba.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Trešnjevka je posve sigurno najdugovječnija trešnjevačka udruga čiji korijeni sežu u 1930. godinu kada je društvo osnovano. Pogledajmo detaljnije njegovu povijest, ali i sadašnji trenutak te udruge koja je vjerno pratila sve promjene života na Trešnjevci!
Prve ideje o osnivanju društva pojavile su se već 1926. godine, kada je na Trešnjevci bilo tek oko 1500 kuća. U centru grada se nalazila “Stalna vatrogasna straža” koja je štitila središte grada od požara, no Trešnjevka je tad još bila daleka periferija, slabo cestovno povezana s centrom, i svaki požar je mogao biti koban za kuće i ljude. No, sastanak inicijativnog odbora je održan ipak tek 27.01.1930., u Pučkome domu na Selskoj cesti, a sazvao ga je Milan Sorman, kao njegov predsjednik. Osnivačka skupština je održana već 01.02.1930., ponovo u Pučkom domu, uz prisustvo 200-injak građana.
Dana 04.05.1930. održana je i prva redovita godišnja skupština na kojoj se odlučivalo o radu društva, a kao izvore financiranja navode se članovi društva, koji su plaćali članarine, te sponzori, kojih nije manjkalo. Osim toga, društvo je organiziralo i razne zabave, na jednoj od njih, 01.03.1930., je u posjet stigao i tadašnji gradonačelnik Stjepan Srkulj, a prikupljena sredstva su bila namijenjena za nabavu osnovne opreme: 26 odijela, 2 kompleta opasača, 2 kacige, 2 zviždaljke i jednu torbu. Kao pomoć društvu došla je i odluka da se u slučaju požara mobiliziraju konji građana koji su živjeli u blizini sjedišta društva.
Tokom 1930. društvo pristupa u Zagrebačku vatrogasnu župu te Vatrogasnu zajednicu. Održavaju se predavanja i tečajevi i to ne samo o tehnikama gašenja požara, već i o drugim temama poput tečaja krojenja, šivanja i vezenja.
Prvo gašenje požara bilo je 22.03.1930. kada je gorila kuća u jednoj od trešnjevačkih uličica, a 05.04.1930. su članovi društva pomagali pri gašenju velikog požara na Glavnom kolodvoru. Iste godine društvo dobiva i službenog liječnika i službenog svećenika. Dana 04.05.1930., na dan zaštitnika vatrogasaca, Sv. Florijana, održana je svečana misa u crkvi Sv. Blaža Križevčanina.
1931. godina donosi permanentnu stražu u društvu uz prisustvo jednog rojnika i dva člana društva, društvu je dodijeljeno vozilo Magirus radi mogućnosti bržih intervencija, a određeno je da trubač posebnim znakom oglašava požar kada bude primijećen. Društvo i nadalje organizira zabave, za Nikolinje i Silvestrovo. Sljedeće godine, 1932., u trgovinama i gostionicama postavljene su table sa znakovima sirene u slučaju požara, a sirena je postavljena na zgradi Gradske općine na Ozaljskoj ulici (između ostaloga, najavljivala je i podne). 24.03.1932, desio se veliki požar na Dolcu, u kući ljekarne Bartolić, a članovi društva su specijalno pohvaljeni za svoj angažman pri gašenju.
1933. društvo je naručilo izradu službene zastave koja je te godine i posvećena, a kupljeno je i 10 primjeraka zbirke pjesama samoborskog pjesnika i vatrogasca Bogumila Tonija.
14.10.1933. društvo preuzima spremište materijala i društvene prostorije u kući pored Pučkog doma, na adresi Selska 116 gdje se društvo nalazi i danas. Iste godine dobivaju i prvi automobil, a 1934. i telefon što olakšava dojave. Te godine su gašeni požari na adresama Trsatska 12, Sokolgradska 42 te Grobnička 20.
1936. članovi društva su gasili požare u Zadarskoj 25, Selskoj 169, Dubovačkoj 44, Bosiljevskoj 40, Hreljiskoj 34, Grobničkoj 7 te Gvozdanskoj 4.
1937. dolazi do nesuglasica sa Stalnom vatrogasnom stražom koja ne omogućava izobrazbu s novim uređajima i članove društva rijetko poziva na intervencije.
15.08.1937. otkrivena je u današnjem Prilazu Đure Deželića bista oca hrvatskog vastrogastva Đure Deželiću (1838.-1907.), skupu je prisustvovalo 17 000 hrvatskih vatrogasaca, a među njima i članovi društva. Iste godine dolazi do prekida odnosa hrvatskog vatrogastva s Jugoslavenskim vatrogasnim savezom i donosi se “Rezolucija hrvatskih vatrogasaca” kojom se hrvatski vatrogasci protive osporavanju samostalnosti Vatrogasne zajednice Savske banovine.
1939. povlače se dugogodišnji predsjednik Vlado Andrašević te zapovjednik Franjo Kumer, a 1940, rade se planovi za izgradnju vlastitog vatrogasnog doma koji, na žalost, sve do danas nije sagrađen.
Tokom Drugog svjetskog rata vatrogasci su bili dio Civilne zaštite, uz stalna dežurstva, a povjerenik Civilne zaštite preuzeo je mjesto zapovjednika.
31.01.1946. održana je godišnja skupština revitaliziranog društva tada zvanog DVD Zagreb-Trešnjevka. Godine 1947. društvo je brojalo 42 člana, 05.09.1948. održava se velika javna vježba na kući u Okićkoj ulici, 1950. je na natjecanju Zagrebačkog podsaveza društvo zauzelo drugo mjesto. 1951. članovi društva drže dežurstva u Malom kazalištu (današnje Dramsko kazalište Gavella). 27.11.1952. društvo se ponovo vratilo u svoje prostorije u Selskoj 116, a 04.07.1954. održana je vježba u Kranjčevićevoj ulici.
05.12.1957. članovi društva su učestvovali u vjerojatno najvećoj intervenciji tokom postojanja društva, kada su se na željezničkoj pruzi pored Savske ceste sudarili vlakovi, zapalio se benzin i trebalo je hitno evakuirati okolno stanovništvo i gasiti požar.
Tokom 60-ih godina članovi društva nisu pozivani na gašenja požara već su angažirani kao pomoć za crpljenje vode, čišćenja i stražarenja kod požarišta. Osobitu je ulogu društvo imalo tokom velike poplave Save u jesen 1964. kada su članovi požrtvovno pomagali stanovnicima Trešnjevke koje je ugrozila izlivena Sava.
1972. društvo dobiva novi kombi, a 1985. ponovo novo vozilo, kombi TAM.
DVD Trešnjevka je i danas jedina vatrogasna udruga Stare Trešnjevke s glavnim zadacima na polju edukacije građanstva (posebno djece školskog uzrasta s kojima sudjeluju na natjecanjima svih rangova), pomoći profesionalnim jedinicama kod osiguravanja i čišćenja požarišta te preuzimanja manjih intervencija poput crpljenja vode, spašavanja s visine i slično. Društvo se bavi i preventivnim aktivnostima, stručnim usavršavanjem, uređenjem doma i održavanjem opreme te, vrlo bitno u modernim vremenima, obnovom članstva, što nije lak zadatak obzirom da se radi o volonterskim aktivnostima pri kojima članovi obavljaju svoje dužnosti u svoje slobodno vrijeme motivirani isključivo svojom ljubavlju prema tom zanatu i brizi za čuvanje ljudi i imovine od vatrene opasnosti.